Rodno zasnovano nasilje u BiH i medijski osvrt

U domen medijskog izvještavanja spadaju i teme koje zahtijevaju podrobniji stav, a ne tek puko informisanje o događaju – mišljenje je koje zastupaju brojne organizacije za zaštitu žena od rodno zasnovanog nasilja. Iako se u prvi mah može činiti da se time narušava neutralnost novinarske pozicije, argumenti koje su ponudili aktivisti i stručnjaci o ovoj temi daju drugačiji uvid.

Bosna i Hercegovina je duboko patrijarhalno društvo, u kojem nasilje egzistira u svakoj sferi života. Stoga je i nasilje nad ženama još češće. Disproporcionalno, glas o tome se svodi na povremeno i ceremonijalno izvještavanje u nekom naročito medijski promovisanom slučaju, ili za vrijeme pojedinih datuma, poput Osmog marta, dana žena.

Podaci kažu da:

Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživi rodno zasnovano nasilje, što dovodi do broja od 750.000 potencijalnih žrtava.“ Bosna i Hercegovina ukupno ima 3,7 miliona ljudi.

S obzirom na to, mnogi smatraju da se o rodno zasnovanom nasilju mora govoriti uvažavajući uzroke, ne samo dokumentirajući slučaj zlostavljanja. O nasilju treba govoriti u njegovom fizičkom manifestiraju, ali i psihičkom koje je češće, smatraju feminističke aktivistkinje.

Kad god je naša klijentica prijavila psihičko nasilje predstavnici institucija su rekli da se psihičko nasilje ne može dokazati. Ako nema vidljivih modrica, nema ni nasilja – kaže Lana Jajčević, koordinatorica SOS telefona u Udruženim ženama.

Organizacija UN women je u BiH radila istraživanje za prvu polovinu 2016. godine o medijskom izvještavanju u slučaju ovog tipa nasilja. Od 193 slučaja nasilja, tek je petina njih popraćeno komentarom o rodno zasnovanom nasilju. Drugim riječima, mediji većinom o nasilju izvještavaju tek u crnoj hronici, bez da se širi svijest o uzrocima. Gore pomenuti podaci o broju zlostavljenih žena potvrđeni su i u drugim analizama. No, istovremeno se često ukazuje da mediji reproduciraju patrijarhalne stavoe tako što pod krinkom neutralnosti ne navode izričit stav o rodno zasnovanom nasilju.

Analiza navodi da u medijima nalaze „većinom članci o konkretnim slučajevima nasilja nad ženama (fizičko ili seksualno najčešće) koji u sebi ne sadrže taj izraz i ne povezuju npr. vijest o tome da je žena pretrpjela udarce od svog muža s nasiljem nad ženama kao društvenim problemom.“

Veliki problem jeste i senzacionalizam, pa žene koje trpe nasilje prepoznaju da se od njihovog slučaja gradi primamljiva vijest, ali i da ta vijest ne prati stvarno zanimalje i dugoročno popravljanje situacije. Pored ostalih, to se vidi kao jedan od razloga zbog čega rodno zasnovano nasilje ostaje tabu tema.

Veza medijskih sloboda i rodno zasnovanog nasilja je složenija od pitanja cenzure. Novinari koji o tome pišu rijetko su mete ucjena, prijetnji ili cenzure urednika. Njihovi problemi se kreću od činjenice da novinarke i same trpe neki oblik diskriminacije, a da se o tome ne alarmira nijedna institucija. Također, iako se o rodno zasnovanom nasilju može pisati, često se toj temi daje mali prostor (u printanim medijima su doslovno ogranični brojem riječi), pa se toj temi prilazi površno usljed nedostatka dopuštenog vremena za istraživanje. Za posljedicu imamo stereotipno izvještavanje.

Nisu i svi natpisi takvi. Prije nekoliko dana Nikola Vučić, novinar N1 televizije, dobio je nagradu od UN women preko udruženja BH novinari u kategoriji TV novinarstva za rad na temu rodno zasnovanog nasilja.

Vučić se na problem osvrnuo kritički, prepoznavajući da već potreba da se takvi novinarski prilozi nagrađuju svjedoči o nedovoljnom samoinicijativnom angažmanu novinara, ili novinarskih redakcija.

Raduje me ovo priznanje jer je poticaj za dalji društveni angažman. I kolektiv N1 nebrojeno puta pokazao je svojim radom i pričama da je na strani ugnjetavanih i marginaliziranih skupina i pojedinaca pa stoga ovo priznanje na neki način pripada svima nama – kaže Vučić.

Koliko god laskalo jedno ovakvo priznanje, dodaje, radovalo bi ga ipak da njegova generacija dočeka vrijeme kada neće biti potrebno raspisivati konkurse i dodijeljivati nagrade za one koji se u javnom prostoru zalažu za rodnu ravnopravnost i koji se suprotstavljaju praksama rodno-zasnovanog nasilja.

Dići svoj glas protiv kulture nasilja i marginaliziranja žena etički je imperativ. U tom smislu i mediji imaju bitnu ulogu u kreiranju pravednijeg društva jer biti na strani ugnjetavanih – obaveza je svake društveno odgovorne osobe i organizacije – kaže Vučić.

Do sistematičnijeg prilaza temi rodno zasnovanog nasilja u BiH, ono ostaje tema malobrojnih novinara i tabloidna zamka za privlačenje čitatelja.