Medijski napadi su isplativi kad režim plaća

Dvadesetak dana nakon objavljivanja neprofesionalnog videa o studentima i studenticama na javnoj kantonalnoj televiziji Sarajevo sve je stvar prošlosti, a javnost se još jednom mogla uvjeriti da je isplativo napasti sa pozicije režima, izdržati prva tri dana javnih, ali beskorisnih osuda, i nastaviti raditi u korist režima.

Podsjećamo, na dnevniku TVSA odlukom Suada Karamustafića izašao je prilog u kojem voditeljica komentariše izgled jedne studentice, omalovažavajući se osvrćući na njen izgled. Prilog je nastao kao odbrana prijedloga Harisa Zahiragića, bivšeg predsjednik Studentskog parlamenta koji participira u Upravnom odboru da se uvede Kodeks na Univerzitet Sarajevo koji će propisivati oblaćenje i još opasnije, samo ponašanje.

Ispostavit će se da navedena studentica nije studentica nego Vladana Vasić, koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra. Sama Vasić najbolje je zaokružila orkestrirani režimski pokušaj nametanja rigidnih vrijednosti preko kodeksa o oblaćenju.

Njihov prilog samo potcrtava ono što je bilo problematično i u samom nacrtu kodeksa. Umjesto da na Univerzitetu i u medijima fokus bude na onome šta se govori i kvalitetu sadržaja koji se proizvodi i reproducira, fokus je na izgledu i odjeći osobe. Uostalom ljudsko tijelo, naročito žensko, i njegova prezentacija u javnosti definitivno ne bi smjela da se koristi za diskreditovanje drugih, niti da se predstavlja kao nešto nepristojno. Ukoliko mediji, profesori ili studenti smatraju da ih provocira ili izaziva nečija koža ili dijelovi tijela, onda je problem u njima i njihovoj samokontroli – izjavila je Vasić.

Nakon bure koja se digla TVSA se ogradila od priloga, svaljujući krivicu na jednog čovjeka, Regulatorna agencija za komunikacije najavila je pokretanje disciplinskog postupka. Ipak, već tu se nalazi korijen problema. Nemoguće da je prilog na TVSA bude označen kao djelo pojedinca, kada je navedena televizija od samog početka bila redovan medijski propagator ideja Harisa Zahiragića, a njena odanost Stranci demokratske akcije (SDA) nije upitna. Kada se tome doda kako je Zahiragić član SDA krug je potpun.

Prilogom TVSA pokazalo se koliko je ovdašnji medijski i javni servis daleko od toga da shvati da licitiranje tuđim tijelima pripada vremenima kada su se naročito žene posmatrale kao objekt žudnje, predmet posjedovanja podložan primitivnoj deskripciji i nametanju patrijarhalnih vrijednosti upakovanih u razne pakete moralnih normativa, kakav je i spomenuti kodeks.

Drugi problematičan dio sastoji se u činjenici da je javni servis, pod punom kontrolom režima, počeo javno da stavlja mete na leđa građana koji ne misle identično kao konzervativni vjerski pokret zvani SDA. U digitalnom dobu objaviti prilog koji javno diskreditira određeno lice, ili grupu neistomišljenika, jednako je stavljanju žute trake na ruku u vremenu kada televizija nije bila dostupna svakome. Činjenica da TVSA objavljuje ovakav prilog nije tek incident. To je vrlo jasna i precizna poruka da će svako ko ne misli kao SDA završiti na stupu srama, na televiziji, biće mu objavljeno ime i vizuelni identitet.

Za režim Vladana Vasić je razgolićena i nemoralna, svedena na jednu karakteristiku, trajno nepoželjna u društvu koje njeguje jednoumlje, diktat konzervativnih narativa.

Mnogo opasniji dio kodeksa odnosi se ne poželjni model ponašanja. On navodi da profesor ne bi smio iznositi nešto što šteti ugledu univerziteta. U prevodu, nijedan profesor na UNSA ne bi smio reći nepatvorenu istinu da je UNSA pod kontrolom SDA, jer bi to nanijelo štetu toj instituciji. Sloboda govora tako je potisnuta odlukama jedne stranke.

Sumirano, ista stranka stoji iza UNSA, kodeksa, te medijskog servisa koji vrši medijski linč ispod svakog profesionalnog standarda. Tvrdnje da se radi o incidentu nemaju osnova.

Dvadeset dana poslije priloga, akteri koji su stavili mete na neistomišljenike nastavljaju da rade u javnom servisu, primaju plate za dobro obavljen partijski zadatak, dok žrtve ovog koordinisanog medijskog napada ostaju demotivirane i razočarane sistemom, koji jasno poručuje da može prelaziti granice i raditi šta želi, bez sankcije.