BalkanPres: Režimski novinar napao uglednog profesora Envera Kazaza

Korak po korak, napad po napad, to je jasna poruka svim kritičarima šta ih sljeduje ukoliko dovedu u pitanje centre moći.

Na dan 8. marta, napadnut je profesor doktor Enver Kazaz, na njegovom radnom mjestu. Profesor Kazaz je profesor književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Napisao je 16 knjiga, ali je za širu javnost veoma poznat kao publicista.

Ranije, za Balkanpres mrežu, smo izvještavali o napadu na novinara Nedžada Latića. Ova dva napada se mogu dovesti u vezu. Naime, profesor Kazaz društveno je angažiran i kao politički analitičar, a često je i novinarski prisutan u javnom prostoru kroz svoj kolumnistički rad. U javnosti je prepoznat kao žestoki kritičar trenutne vlasti.

Kao i Latić, i Kazaz je nailazio na redovne napade u medijima koje kontrolišu vladajuće garniture. Sam je potvrdio da je i ranije bio meta sistema, raznih objeda, pa sve do zaplašivanja i prijetnji smrću. No, dosad se nije desilo da mu bude neposredno ugrožen život zbog javnog djelovanja, i da napadača poznaje.

Po iskazima svjedoka, Mahir Sokolija, režimski novinar magazina „Stav“, koji je dobro poznat kao medij koji službuje vladajućoj Stranci demokratske akcije, prišao je profesoru Kazaz sa leđa, uhvatio ga za rame i povukao, zatim se unio u lice i zaprijetio da će ga „zaklati zubima“. Agresivno ponašanje i ozbiljniji napad od nagurivanja spriječili su zatečeni svjedoci, osoblje kantine, pred očima većeg broja studenata. Uprkos upozorenju da napusti instituciju fakulteta, napadač se želio do kraja obračunati sa starijim (56 godina) profesorom na prostoru javne institucije, pozivajući ga van prostorija fakulteta.

Enver Kazaz je izjavio da je poduzeo mjere prijave policijskim organima, Upravi fakulteta i napisao tekst o napadu izravno dovodeći u vezu svoj društveni angažman i animozitet režima spram njegove kritike.

Nadalje, ovaj napad dolazi nedugo nakon napada na Nedžada Latića, što je potvrdilo da je Sarajevo postalo nesiguran grad za sve kritičare režima, i da se napadi ponavljaju. Kazaz primjećuje da samo novinar siguran u pokroviteljstvo režima i nerad policijskih i istražnih organa ima smjelosti upadati na radno mjesto i napadati djelatnika fakulteta, što spada u teže krivično djelo. Time se kockice o režimskoj nervozi upotpunjuju i pokazuju da u trenucima krize kakva trenutno cijepa režimsku SDA, svi metodi dolaze u obzir.

Iako bi u demokratskim društvima za ovaj napad morao biti sankcionisan već u vlastitoj novinarskoj kući, zasad se Stav nije niti oglasio, a o uručivanju otkaza ne trebamo ni trošiti riječi. Sve dok se ne pokaže drugačijim, možemo smatrati da ovaj magazin podržava svog urednika u njegovim batinaškim metodama.

Burno je u Bosni i Hercegovini posljednjih dana, policija tuče veterane rata, trenirani bokseri napadaju novinare, a uredici režimskih medija obračunavaju se sa uglednim profesorima na njihovim radnim mjestima. Nadležni organi i vlast se ponašaju pokroviteljski prema napadačima. U odbranu žrtava režima ustaju samo opozicione stranke, bez većeg utjecaja da sistemski riješe suspenziju demokratije. Zasad, napad na profesora Kazaza osudio je SDP BiH.

Sarajevo se iz dana u dan poima sve više kao grad kojim vladaju mafijaški klanovi, a napadi na novinare su dobro poznati simptomi suspenzije demokratije i uvođenja maskirane diktature. Korak po korak, napad po napad, to je jasna poruka svim kritičarima šta ih sljeduje ukoliko dovedu u pitanje centre moći.

Magazin Stav je poznat od ranije kao platforma za odstrel neistomišljenika. Omiljena meta ovog magazina su bili nemuslimani, pripadnici drugih etnija, kao i pripadnici vlastite etnije koji su protiv SDA. Stav se nije libio stavljati mete i na veterane rata koji su branili BiH, niti su smatrali problematičnim inspirirati čitateljstvo da samoinicijativno napada, barem verbalno, neistomišljenike. Posljednji napad je pokazao da su stvari preuzeli u vlastite ruke i učinili korak dalje.