Tema kandidata za člana predsjedništva u medijima: Navijački pristup protiv logike argumenata

U Bosni i Herceogini kampanja za izbore koji će se održati u oktobru ove godine je uveliko počela još prije nekoliko mjeseci. Shodno tome, uzavrela atmosfera potpomognuta velikim problemima u vodećoj bošnjačkoj partiji, iznjedrila je mnoge političke kombinacije koje su ranije bile nazamislive.

Veliki socijalni problemi, također, bili su faktor koji su vratili ljevicu u predizbornu igru. A u predizbornoj igri ključna su imena kandidata za članove Predsjedništva u BiH. Upravo je pitanje koga će ljevica isturiti kao kandidata postala ključna odrednica kojom se vode novinari u posljednjih nekoliko sedmica. Skoro svakodnevno sa naslovnica printanih i elektronskih medija se govori o kandidaturi Denisa Bećirovića, člana SDP BiH, koja još nije potvrđena i sigurna. Posljedično, prvo pitanje koje dobijaju skoro svi članovi SDP-a pri nastupima na televiziji su vezani za Denisa Bećirovića.

U posljednje vrijeme, predsjednik SDP-a, Nermin Nikšić, dao je argumentaciju koja se tiče kompletog javnog mijenja, pa tako i medijskog utjecaja i udjela u svemu. Naime, Nikšić će primijetiti da se tim pitanjem i sveopštom bukom oko te kandidature zanemaruju mnogi drugi problemi u društvu.

Poznato je da mediji u službi vladajućeg režima, a to je većina medija u BiH, često preferiraju neke teme da bi se izbjegle druge teme vezane za kriminal i korupciju. Pregled nekoliko emisija koja slove za najgledanije u BiH, kao i pretraživanje vodećih internet portala pokazalo je da argumentacija Nermina Nikšića ima realne i utemeljene iskaze.

Naime, tema o kandidaturi jednog člana Predsjedništva postala je pitanje koje je svaki put postavljeno kao ključno pitanje u većini dijaloških emisija. Uprkos, najčešće, odgovoru da proces selekcije kandidata nije dovršen, voditelji ili novinari su insistirali na toj temi. Gostovanja Denisa Bećirovića, političara koji se dovodi u vezu sa kandidaturom, također su obilježena temom njegove kandidature, bez ozbiljnijeg zahvata u druge teme.

Iako je nekoliko puta odgovoreno da ime ne može biti obznanjeno dok ne prođu unuarpatrijski demokratski procesi biranja i predlaganja, svaka je novina tražila ekskluzivu za sebe i stvorila hiperinflaciju ovog pitanja. To nas vraća na primjedbe koje je uputio predsjednik te stranke, napominjući da je njihova podrška Denisu Bećiroviću neupitna, da pozicija u Predsjedništvu jeste bitna, ali da javnost ne može očekivati da ime bude objavljeno prije procedure, kao i da mediji trebaju obratiti pažnju na ostale aspekte izbora.

Tako se opozicija postavila kao korektiv, a koji bi trebao biti medijski servis. Naime, činjenica je da član Predsjedništva ima više simboličku nego stvarnu funkciju, te da pozicije u parlamentu više utječu na život građana, kao i da raspored snaga u tom parlamentu određuju da li je vlada ljevičarska i građanska ili desničarska i nacionalistička.

Nakon toga ukazat će se da mediji pod kontrolom režima, također, opsesivno se bave temom kandidata, jednog od njih tri, dok su za preostala dva mjesta kandidati skoro poznati, iako ne svi zvanično objavljeni.

Rijetki kritički glasovi su uputili primjedbu da se mediji svjesno bave samo jednom temom da bi se sakrilo kako trenutna vlast ne održava sjednice parlamenta, kako nije ispunila nijedan infrastrukturni cilj, te da većina medija nečasno preferira temu kandidature ispred tih tema koje svjedoče u neradu u sadašnjici.

No, uprkos tome trend se nastavio, pa do sada nije održana nijedna dijaloška emisija koja je u fokus stavila izbor u parlamente, krizu oko Zakona o krivičnom postupku, te niz drugih, veoma bitnih, tema od kojih zavisi egzistencijalni život pojedinca ili pravni život države.

Novinari se nisu potrudili argumentirano ispitati koliko je zaista bitna funkcija u Predsjedništvu, šta je program kojim bi se trebao baviti svaki potencijalni kandidat, zašto je to mjesto uopšte bitno, zbog čega desni mediji skoro s odobravanjem pišu o tome. Stiče se utisak da su tražeći ekskluzivu novinari postali navijači koji nagovaraju Bećirovića i ostali vrh SDP-a na kandidaturu, a ne vode računa o argumentaciji kojom bi se trebali voditi istražujući tu temu.

Vodeći se dosadašnjim iskustvom da je svaka hiperproducirana tema u javnosti bila praćena potpuno prešutnim kriminalom i problemima, vrijedi sačekati vrijeme i otkriti šta se doista bitno dešavalo u posljednjih nekoliko sedmica, pored blokade parlamenta, dok se neukusno ponavljalo isto pitanja, s istim odgovorom, na svim naslovnicama i televizijskim ekranima.