
Jedna od najpresudnijih bitaka u Prvom srpskom ustanku vođena je na današnji dan, 31. maja 1809. godine na Čegru. Herojski čin vojvode Stevana Sinđelića i njegovih saobraca prepričava se već 215 godina. Godišnjici u spomen-kompleksu Čegar prisustvovao je i Stevan Sinđelić, čukun-čukun unuk čuvenog srpskog junaka, koji je rekao da je ponosan na svog pretka i njegovu žrtvu.
Ceremonija je počela liturgijom koju su održali sveštenici na čelu sa episkopom niškim Arsenijem. U čast sećanja na poginule ratnike, vence kraj spomenika resavskom vojvodi Stevanu Sinđeliću, pored građana položili su policije i Vojske Srbije, Ministarstva rada, Grada Niša, ali i potomci Stevana Sinđelića.
Stevan Sinđelić je bio moj čukun-čukun deda, ja sam njegovo 10 koleno i veoma sam ponosan što svake godine dolazimo ovde da odamo počast našem dedi. Mi potičemo iz sela Grabovca u kojem se nalazi kuća Stevana Sinđelića i celo selo je ponosno – rekao je Stevan Sinđelić.
Put kojim su časni i veliki preci krenuli preko Čokešine, Mišara, Ivankovca, Deligrada i Čegra jeste taj put kojim nijedan hrišćanski narod na Balkanu pod osmanskom vlašću nije smeo ni da pomisli da zakorači. Srpski ustanici jednom zauvek su odlučili da neće živeti u ropstvu i da hoće slobodu. Podvig junaka sa Čegra nastavlja da živi na puškama i bajonetima srpskih ratnika na Ceru, Kolubari, Bregalnici, Kajmakčalanu, Sremskom frontu, Paštriku i Košarama – rekao je Šarović.
U tom boju se svojim junaštvom istakao resavski vojvoda Stevan Sinđelić koji je, pošto sa ustanicima nije mogao da pobedi brojno jače turske snage, pucao iz pištolja u podzemni magacin baruta.
Nastradali su tada svi srpski vojnici i mnogo Turaka, a da bi zastrašio Srbe, turski paša je u znak osvete naredio da se od lobanja palih srpskih ustanika sagradi Ćele-kula u koju su uzidane 952 lobanje i koja danas stoji kao simbol borbe Srba za nezavisnost.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Ali kada vidim ove bednike iz sns-a sa sklopljenih ručicama, creva mi se okreću.
Pobediće…al malo sutra. Od ponedeljka Niš je sasvim drugi grad.A koliko je Beogradu i Vladi Srbije stalo do Niša, vidi se po statusu gosta, koji je došao.Zamenik pomnoćnika ministra.
Treba napisati kako su nislije izdale Sindjelica kod Turaka i da oslobadjanje Nisa nije uspelo zahvaljujuci upravo njima.Kao da se to vazalstvo ulizistvo zadrzalo i do danasnjih dana.
Spalio magacin sa oruzjem da ne bi popisna komisija otkrila manjak.
Kao prvo treba pohvaliti porodicu Markovic iz Donjeg Matejevca da nije njih ne biste imali gde da polazete vence i obelezavate godisnjice
A kao drugo to nije mesto gde treba isticati politiku i razdvajati srpski narod
Ovakva mesta treba da spoje ljude
Postovani, hvala Vam puno na lepim recima. Ocekujemo Vas na Cegru.
Дошао сам, знајући да неће доћи шачица грађана. Срамота ме је обузела обраћањем наше тзв. Градоначелнице – СТРАШНО !
E vojvodo Stevo junacino srpski sine od Resave ravne,mora da je medju onima koji te izdase bilo predaka sns-a…kad bi mogao da vidis ovu „svecanost“vratio bi kuburu za pojas i predao se Turcima za besplatno letovanje na Bodrumu…
„Najpresudnija bitka“,
po čemu???
Što je srbadija izginula, izgubila bitku, što druge „vojvode“ ne poslaše pomoć Sindjeliću ???
Mali smo narod,AL’ SMO GOVNA, VELIKA !!!!!!!!!
NIJE NI ČUDO ŠTA NAM SE SVE DEŠAVA, ŠTA NAM SE DESILO I ŠTA ĆE TEK DA NAM SE DEŠAVA…
Vec vidim R. Bajica koji se zahvaljuje predsedniku na obezbedjenim sredstvima dok je na platnu u isto vreme sorka, klanje kroz gusto granje, Srbi, Turci, Matevcani, lete tela, ne zna se ko pije ko placa, na kraju Stevan pobedi pucajuci u barutanu, nastaje krater od 300m a njegova lobanja pored eksplozije, plamena i temperature ostaje netaknuta. Kraj filma AV se krsti u Cele kuli ljubi lobanju …