Poslednji minuti stare časovničarske radnje

Hronos 1
Miodragu Đurđeviću radnja je ostavljena 1965, prisiljen da je napusti zbog neisplativosti

Stotine zidnih, ručnih i stonih satova otkucava poslednje minute postojanja jedine časovničarske radnje u Obrenovićevoj ulici u Nišu. Nekad ih je u tom komšiluku bilo četrnaest, od popodneva neće biti nijedne.

Miodrag Djurdjevic
Nešto alata poneće sa sobom u vikendicu
Časovničar Miodrag Đurđević, čiji je otac na tom mestu otvorio „Hronos“ pre 78 godina, počeo je selidbu još prošle nedelje, odmah nakon što je proslavio Svetog Nikolu. Nije bilo lako da izbaci ono što je od 1965. godine, kada mu je otac Momčilo prepustio posao, u lokal unosio.

Čega sve tu nije bilo… Teško je kad toliko vremena sakupljate, donosite i onda dođe kraj i sve treba da ode. Najteže mi je bilo da izbacim stari očev alat kojim je on počeo sve ovo – govori setno Đurđević.

Zaboravljeni satovi
U fiokama i kutijama ostaće zaboravljeni satovi. Popravka nekih košta 70 ili 24 dinara
Nadu da će nešto od porodičnih vrednosti Đurđevića ipak ostati budućim generacijama daje mu to što je deo alata potražio njegov prijatelj, kako kaže – „gastarbajterski penzioner“, za privatnu kolekciju i sopstveni mini-muzej. 

Ipak, 69-godišnji časovničar strepi da će poslednji simboli starog Niša uskoro otići u zaborav, baš kao i satovi koje su neke mušterije ostavile pre više decenija i nikad se po njih nisu vratile.

Ništa ovde više nije isto kao nekad. Starog Niša se setim samo kad vidim još uvek isti železnički most… A kad šetam kroz park kralja Aleksandra zamišljam onaj stari spomenik – priča Đurđević dok menja bateriju na ručnom satu.

obavestenje
Obaveštenjem mesecima pozivane mušterije da dođu po poravljene satove
Kada shvati da problem nije u bateriji, mušteriji vraća sat uz osmeh i rečenicu: „Evo, ali baterija je ispravna. Samo da znaš, neće on još dugo. Star je, kao ti i ja“.

Mušterije često pitaju Đurđevića kuda će sad, šta će da radi i zašto ne nađe jeftiniji lokal kad ga već vid i ruke još dobro služe. Odgovara da ne vredi da i dalje radi za minus, da više ne odoleva vremenu i da je trenutak da se povuče.

Televizor i vikendica. Tome ću se posvetiti, kao pravi penzioner. Ipak ću nešto od alata sačuvati za svaki slučaj – kaže časovničar.

Jedino ne zna šta će sa zaboravljenim satovima kojih u fiokama ove radnje ima bar nekoliko stotina. Toliko ih je i pored toga što mesecima u izlogu radnje stoji poruka mušterijama da dođu po njih jer se „Hronos“ krajem decembra zatvara.

– Pre 20 dana došao je čovek koji je sat ostavio još 2000. godine. Nisam znao kako da mu naplatim. Vidite, imam i satove čija je popravka koštala svega 70 ili 24 dinara. Šta sad s tim? Imam obavezu da te satove čuvam samo 3 meseca, ali svi su još tu – priča Đurđević.

U fiokama ima markiranih satova vrednih stotinak evra, ali i dečjih igračaka među kojima je i jedan plastični „Barbie“ sat.  

Hronos 2
Đurđević se seća druženja sa kolegama
Sigurno će sačuvati nemački stoni sat iz 1902. godine jer je on odbrojao baš svaki sekund postojanja „Hronosa“ gde se zanatu, osim Miodraga, naučilo još 8 ljudi. Njegov otac ga je kupio za otvaranje radnje, a s obzirom na kvalitet, nastaviće da kuca još dugo posle stavljanja katanca na bravu.

Đurđević kaže da takvu sudbinu ne deli i njegov zanat koji, dodaje, polako nestaje, i to ne samo u Nišu, već na celom jugu. Ubija ga tehnologija, ali i to što se ništa ne čini da bude sačuvan.

Na dane kada je posao kojm se celog života bavio bio popularan seća ga fotografija sa 14 kolega koje su se u kafani kod logora do pre 15 godina okupljale jednom godišnje na dan svog zaštitnika.

Bio sam najmlađi među njima. Sa ove slike, samo sam ja još živ. Među ovim ljudima su čuveni majstori zanata kao što je na primer bio čika Bora, neki njihovi šegrti još rade, ali sve slabije, nažalost – kaže Đurđević.

Onome ko dođe u ovaj lokal želi svu sreću u poslu.

Foto casovnicari
Među poštovanim časovničarima čika Bora i drugi majstori zanata. Miodrag stoji prvi sleva u gornjem redu

Autor:
Povezane teme

Slični tekstovi

Komentari

18
  1. Kada je već tako moralo da bude,neka mu je srećna i dugovečna penzija.

  2. Cika Mico, sve najlepse od srca zele Vam bivse komsije – Mladenovici! Uzivajte u penziji!!

  3. Odličan tekst!
    Šteta što se radnja zatvara, po meni je ona bila jedna od simbola Obrenovićeve ulice.
    Gospodinu Đurđeviću želim puno zdravlja!

  4. Cika Mica je jedan od retkih gospodina u Nisu. O strucnosti i znanju da i ne govorimo. Hvala Vam za sve godine koje ste radno proveli, neka Vam je sa srecom penzija.

  5. Nazalost, savremeno doba je doslo… Nismo mi oni koji postuju tradiciju. Neke stvari su se postovale ali danas, kada zivot ide znatno brzim tempom, nema se vremena za to. Secacemo se Vas cika Mico.

  6. Da je gradska vlast kultivisana ona bi ljubomorno čuvala znakove Niša (kao u celom civilizovanom svetu). Ima načina da se sačuva ova vrednost. Ali, polupismeni političari dalje od svog pupka ne vide.

  7. Uvek me rastuze ovakve vesti. Jos uvek patim za Zdravljakom. Sad ce tu da nikne neka buregdzinica ili pizza na parce.

  8. Nepismenost i seljacizam su doveli grad Nis do propastri, zalosno je to sto sve sto je imalo dusu i sto je vredelo u Nis-u polako nestaje.Nis Nislijama, a ne seljacima!!

  9. Ovaj gospodski grad sa ovim jos vise ide u nepovrat!Sad su tu neki drugi ljudi,koji su doneli svoj varvarski mentalitet i tu nam ga nametnuli.Bio jednom jedan grad…

  10. Nišlije, a zašto ćutimo? Zašto trpimo? Dokle god mi budemo ćutali montanjari i sankiloti će nadirati u buljucima. Tako propada kultura, a nadire prostakluk.

  11. Nas nekadasnji lepi Nis je nestao. Sa svih strana su dosli neki cudni ljudi i doneli svoje obicaje i „kulturu“.Stare Nislije su se povukle pred njima. „Da li se secas kako bilo nam je pre,moj Nisu“

  12. Smo dozvolili da nas Nis vode raznorazni Kosvci itd…Setite se samo Kalce kakav je to ponos bio!A onda bude rekonstrukcija robne kuce Nis i u njoj se polome ploce u Pobedinoj i nikom nista!

  13. Moj tata je drugi sleva koji cuci na toj fotografiji.
    Nazalost vec dugo nije sa nama,cak i Miodrag Hronos zaboravlja svog brata…

  14. …Doslo je vreme kada vise nikoga nije briga da se trudi i popravlja ono sto ne valja, vec odmah tezi da ono sto ne valja jednostavno zameni za novo… Bilo to sat ili brak…

  15. nije u redu, sto nis ne cuva delove svoje tradicije, koja je obimna, ali samo, kao informaciju, a vezanu za tekst, u Obrenovicevoj ulici, postoji casovnicarska radnja u Kalci, od izgradnje iste.

    • postoji, ali tamo ne bih menjao baterije u daljinskom kamo li u satu … o ozbiljnijim stvarima vezano za satove i da ne govorimo

    • Nazalost, ne cuva.. Inace sve pohvale i veliki pozdrav za casovnicarsku radnju iz Kalce koja ima tradiciju od 80 godina postojanja. Zaboravljamo polako i tu radnju koja je deo tradicije starog Nisa…

  16. Cika Mici, predivnoj osobi i pravom gospodinu mnogo zdravlja, zasluzenog uzivanja i prelepih trenutaka! Hvala od srca!

Pošalji komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Preostalo Vam je još karaktera.


Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.

Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.

Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.

Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.

Google Play App Store
Prijavite se na naš bilten

Ne propustite najvažnije događaje u nedelji.