Intervju: Mile Kekin, Hladno pivo

Zagrebački bend Hladno pivo posle dve godine nastupa ponovo u Nišu, u petak 29. juna u dvorištu Banovine.

Tim povodom Mile Kekin, pevač Hladnog piva govori za Južne vesti o bendu, razmeni zdrave energije na njihovim koncertima i o Nišu. Priseća se dana provedenih u Nišu dok je u kasarni na Panteleju služio vojsku kao vojnik tadašnje JNA.

Znam da je Vaša kuhinja baš inspirativna za stvaranje ne samo klope već i novih pesama. Kako nastaju Vaše pesme?

- Pa to je neki sklop sretnih okolnosti. Obično se zakačim za dvije, tri riječi koje mi dobro zvuče ili za neku ideju. Ponekad me inspirira neka druga pjesma, neki film ili knjiga. Nema pravila. Onda to žvaćem, preslagujem u glavi dok mi ne zazvuči kako treba. Tek onda uzimam gitaru i počnem pisat pjesmu. A zašto kuhinja? Valjda zbog blizine frižidera i pive hladne.

Izmedju ostalog pričate o malom, običnom čoveku i o onome kroz šta on prolazi. Koliko se taj mali čovek promenio tokom godina? foto: hladnopivo.hr

- Malo proćelavio. Nije porasto nimalo. Oduvijek sam se više ložio na tekstove koje možeš shvatiti bez riječnika simbola. Takve sam tekstove prepisivao na školsku torbu a takve danas i pišem.

Svaki album je drugačiji od predhodnog, odraz Vas samih, trenutnih životnih okolnosti i promena. Možete li da iskomentarišete kako su tekle te promene u Vama  i oko vas?

Prošlo je više od dvadeset godina od našeg prvog albuma. Naravno da se tu svašta događalo od ženidbe, djece, smrti roditelja. Svima u bendu se život znatno promijenio.  Mi smo se i muzički dosta promijenili jer nam je jednostavno dojadilo svirat stalno iste akorde istom brzinom. A kamoli pjevat o istim stvarima. Mene najviše raduje, kad otkrijem neku temu o kojoj još nije napisana pjesma ili pak kad bend zaroni u neki muzički žanr koji nije naš. Recimo pesme na zadnjem albumu kao Pravo ja ili Bilo koji broj. Mislim da bi se davno raspali da se ne mijenjamo jer  bi nam jednostavno postalo dosadno. Nikad nisam mogao shvatiti bendove koji sviraju 90 posto pjesama s prvog albuma a promoviraju osmi. A takvih ima.

Činjenica je da ste na muzičkoj sceni preživeli više od 20 godina. Kako je bilo, vaša sećanja? Čime ste zadovoljni? Koliko je bilo teško pokazati  jasan stav?

Sve u svemu sam zadovoljan kako smo se držali. Devedeste su bile zajebana vremena. Nas je spasila Slovenija, jer smo nakon prvog albuma puno tamo nastupali. Pa  i snimali. Bez obzira na sadašnju recesiju i siromaštvo ipak su ovo bolja vremena za sviranje. Hladno pivo je bend sa stavom za ljude sa stavom, ali se može konzumirat i light bez stava kao dobra pozadinska muzika uz pranje suđa recimo. U tome je naša snaga. U toj multifunkcionalnosti.

foto: hladnopivo.hrZa Niš Vas vezuje služenje vojnog roka, u tadašnjoj JNA. Kako je bilo tih 7 meseci, koliko niste bili kući? Gde ste izlazili, koja se muzika na tim mestima  puštala?

Uf. Bilo mi je baš zajebano. Bio sam pješadinac prašinar. Obuka je bila krvava. Prvih šest mjeseci sam izlazio rijetko. Onda sam otkrio jedan birc u kojoj se stalno puštala Azra. Ne toliko zbog Azre, koliko zbog nostalgije. Poslije sam otkrio i neki restoran preko puta kasarne u kojem se puštala starogradska muzika. Tamo sam znao sjediti sam, pit crno vino i melankolično cmizdrit ali bez suza. Onako u sebi. Jer jugoslovenski vojnik ne plače. Kad sam prvi put krenuo vlakom doma, zaspo sam i završio u Sloveniji. Puno je tu uspomena iako je prošlo skoro četvrt stoljeća.

Koliko se razlikuje energija publike od grada do grada?

Pa ne bi reko da se energija nešto razlikuje. Pa čak i kad smo nastupali u zemljama u kojima nas ne razumiju kao u Poljskoj recimo prošle godine. Na početku zna biti malo drveno, ali kad ljudi shvate da gledaju normalne ljude koji pjevaju o normalnim stvarima, onda se to obično završi nenormalno dobro.

Neretko se čuje pitanje šta je sa drugim gradovima u Srbiji, koji je razlog što u njima ne svirate? foto: hladnopivo.hr

Po Srbiji ove godine imamo nekih desetak koncerata. To je najviše do sada. Dolazimo gdjegod ima tehničkih uvjeta za napravit dobru svirku i neki organizator koji može stat iza cijele priče. Najteže je danas upravo njima. Ljudi su dekintirani a razglas, smještaj i prijevoz moraš platiti pa taman ti bend sviro za džabe. Ali svako može sjest u kola vidjet nas ako je pravi fan i voli putovanja...(Smeh)

Kakva su Vam očekivanja od budućeg koncerta u dvorištu Banovine, odlična akustika, idealan prostor na otvorenom sa atmosferom malo većeg kluba, gde je kontakt sa publikom prisniji?

Očekujem dva sata razmjene zdrave energije. Niš nije tako blizu da bi dolazili odradit samo prosjećan koncert. Prošli puta je baš bilo super. Sada ćemo doći s novim albumom pa bi trebalo biti još bolje.