Nevidljivo nasilje u novinarskim redakcijama

Nema sindikata, plata je od 100 do 300 evra, bez ikakvog ugovora i radnog staža, time i bez ikakvih radnih prava – skoro identična je situacija u novinarstu u Srbiji, Bosni, Crnoj Gori, Makedoniji i Kosovu. Istovremeno, često o svom položaju ne žele da govore javno, neretko naglašavajući da se stide, pokazalo je regionalno istraživanje.

Rezultati regionalnog istraživanja, koje je nedavno predstavljeno u Sarajevu, pomalo su kontradiktorni. Dok sa jedne strane ukazuju na veoma loše uslove rada, te novinari insistiraju na anonimnosti i stide se svog položaja, sa druge sami često ne smatraju da postoji problem.

Ipak, ukupni zaključak regionalnog istraživanja je da novinari u posmatranim balkanskim zemljama svoj posao obavljaju u uslovima nesigurnosti, diskriminacije, cenzure i otvorenih pritisaka, koji rezultiraju autocenzurom.

Da bi izbegli zamku pristrasnosti, autori istraživanja su u razgovoru sa 50 novinara, od januara do maja 2018. godine, ostavili i mogućnost da odgovori budu anonimni, što su mnogi iskoristili, a među njima je bilo i onih iz javnih servisa, državnih i privatnih medija, pa i medija civilnog društva.

Kao najveći problem novinari su uglavnom izdvajali svoj zabrinjavajuće loš finansijski položaj.

Plate su od 100 eura, pazite, od 100 eura, do 300 eura, sa nikakvim pravima. To su honorari, nisu prijavljeni. Novinari su svesni toga, ali se boje da će izgubiti svoj posao i zato su prinuđeni da ćute. Ali, mlađi novinari su insistirali da pričaju pod punim imenom i prezimenom. Ja mislim da je progresivna snaga u Makedoniji u mladosti – kaže makedonska novinarka Biljana Sekulovska.

Upravo to što je većina zatražila da ostane anonimna, govori o strahu u kome rade, kaže Milica Bogdanović, novinarka iz Crne Gore.

Uglavnom su nam govorili da je situacija ista u svim zemljama – plate, sa kojima nisu zadovoljni, ili nemaju stalni ugovor, ili su honorarci. Samim tim se onda ne poštuju do kraja sva ona njihova prava koja su zakonom propisana. Uz to, meni je zanimljivo bilo to da je u Crnoj Gori, na pitanje kako bi ocijenili slobodu u procesu izvještavanja, od 1 do 5, većina novinara rekla 3 ili 4. Bilo je dosta primjera ljudi koji su govorili da imaju jako dobar odnos sa urednicima i da taj interni pritisak i pritisak raznih interesnih grupa oglašivača nije direktno na njih, nego da to nekako dođe indirektno, preko menadžmenta ili urednika – kaže Bogdanović.

Problemi nisu bitno različiti širom Balkana. Neznatne su jedino razlike u percepciji slobode izveštavanja, a kosovska novinarka Una Hajdari kaže da je na Kosovu situacija nešto bolja nego ranije.

Što se tiče slobode izražavanja, mislim da je to donekle OK na Kosovu, posebno zbog toga što je posljednjih godina stvorena atmosfera da je dozvoljeno da se kritikuju i najviši političari, političari s najvišim pozicijama u zemlji, ne naravno na javnom servisu, ali u svim drugim medijima, a da ne dolazi do nekih reperkusija za novinare – kaže Hajdari.

Rezultati istraživanja koje je predstavljeno u Sarajevu, novinarka i jedna od koordinatorki istraživanja Nidžara Ahmetašević vidi kao alarm. Umesto ukazivanja na problem, ona smatra da je mnogo bitnije razmišljati o rešenjima – a da tu stvari nisu svetle.

Mislim da je vrijeme da se ozbiljno zabrinemo i da ozbiljno počnemo raditi na nečemu što će promijeniti novinarstvo. Ta promjena sigurno neće doći izvana, ta promjena neće doći sa stranim donacijama – kako je pokušano prije dvadeset i više godina, ta promjena naprosto mora doći iz nekog drugog pravca. I to nije promjena koju će donijeti novac, to je promjena koju će donijeti drugi način razmišljanja i hrabriji novinari, bolje obrazovani i bolja škola novinarstva, koju mi, nažalost, nemamo – smatra Ahmetašević.

Pokušavajući da ilustruje trenutnu situaciju novinarka Žarka Radoja je iskoristila primer koji je u svom uvodnom tekstu u okviru istraživanja napisao bivši osnivač i urednik hrvatskog lista Feral Tribune Viktor Ivančić.

Kako god okreneš, jedva da je moguće zamisliti turobniju sudbinu od one da, kao novinar, ostaneš nepoznanica u vijesti o vlastitoj nesreći – napisao je Ivančić.

Novinari u BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu se boje, a društvo u kojem novinari nisu slobodni da obavljaju posao u interesu javnosti, nije slobodno društvo, zaključuje Radoja.

(/slika1)

Inače, istraživanje su zajedno sproveli novinari iz nekoliko balkanskih redakcija, koordinator su bile Južne vesti, a aktivnosti je podržala Evropska unija.

Detalje informacije u vezi sa istraživanjem možete pronaći na stranici portala Kontrapres i u publikaciji „Nevidiljvo nasilje: Priče iz redakcije“.

Dokumenti za preuzimanje

1. Nevidljivo nasilje: Priče iz redakcije(preuzmi) – 612.37 KB