
Nakon što su naoružani napadači ubili 26 ljudi u Kašmiru 22. aprila 2025, himalajska oblast koja je više od sedam decenija tačka razdora između Indije i Pakistana još jednom je dospela u žižu javnosti.
Od podele Indije i nastanka Pakistana 1947. godine, dva suseda koji poseduju nuklearno naoružanje vodila su dva rata nad teritorijom na kojoj živi većinsko muslimansko stanovništvo, a za koju oba tvrde da u potpunosti pripada njima ali ga kontrolišu samo delom.
Ovaj region, kojim delimično upravlja i Kina, i dalje je jedna od najmilitarizovanijih zona na svetu.
Godine 2019, indijski parlament je ukinuo specijalni status regiona koji mu je davao određeni stepen autonomije.
Region je tada podeljen na dve teritorije pod federalnom upravom.
Od tada je indijska vlada uporno tvrdila da se bezbednosna situacija u regionu popravila i da je pobuna protiv indijske vladavine osujećena.
Kritičari su ponovo doveli u pitanje vladine tvrdnje posle najnovije smrtonosne epizode.
Nakon što su Indija i Pakistan stekli nezavisnost od britanske vladavine 1947. godine, bivši vladari kneževine dobili su izbor da se pridruže državi koju preferiraju.
Maharadža od Kašmira Hari Sing bio je hinduistički vođa regiona sa većinskim muslimanskim stanovništvom uglavljenim između dve zemlje i nije mogao da se odluči.
Potpisao je privremeni sporazum o „mirovanju“ da bi održao saobraćaj i druge usluge sa Pakistanom.
U oktobru 1947. godine, pakistanska plemena su izvršila invaziju na Kašmir, pokrenuta izveštajima o napadima na muslimane i nezadovoljna taktikom odugovlačenja Harija Singa.
Maharadža je zatražio vojnu pomoć Indije.
Generalni guverner Indije lord Mauntbaten verovao je da će do mira najbolje doći ako se Kašmir privremeno pripoji Indiji, dok se ne bude glasalo o njegovom krajnjem statusu.
Hari Sing je tog meseca potpisao Instrument o pristupanju, ustupivši Indiji kontrolu nad spoljnom i odbrambenom politikom.
Indijske trupe zauzele su dve trećine teritorije, dok je Pakistan zauzeo ostatak na severu.
Pedesetih godina Kina je okupirala istočne delove države zvane Aksai Čin.
Da li je prvo došlo do Instrumenta o pristupanju ili ulaska indijskih trupa ostaje veliki izvor spora između Indije i Pakistana.
Indija insistira da je Hari Sing potpisao prvi, tako legitimizujući prisustvo trupa.
Pakistan ostaje pri tome da maharadža nije mogao da potpiše dokument pre nego što su trupe stigle i da su on i Indija stoga ignorisali sporazum o „mirovanju“ sa Pakistanom.
Pakistan zahteva referendum za odlučivanje o statusu Kašmira, dok Nju Delhi tvrdi da su glasanjem u novoj indijskoj državi i na nacionalnim izborima Kašmirci potvrdili pripajanje Indiji.
Pakistan se poziva na brojne rezolucije UN-a u korist referenduma u organizaciji UN-a, dok Indija tvrdi da Sporazum iz Simle iz 1972. godine obavezuje dve zemlje da probleme rešavaju kao država sa državom.
Decenijama nije došlo do značajne promene ovih pozicija.
Uz to, neki Kašmirci zahtevaju treću opciju – nezavisnost – o kojoj ni Indija ni Pakistan nisu spremni da razmišljaju.
Dve zemlje vodile su ratove oko Kašmira 1947-48. i 1965. godine.
One su formalizovale originalnu liniju primirja kao Liniju kontrole u Sporazumu iz Simle, ali to nije sprečilo nove okršaje 1999. godine na glečeru Siačen, koji je nalazi izvan Linije kontrole.
Indija i Pakistan su se ponovo našli nadomak rata 2002. godine.
Situaciju je dodatno iskomplikovao islamistički ustanak koji je izbio 1989. godine.
Indija je dala vojsci dodatno ovlašćenje da okonča pobunu pod kontroverznim Zakonom o specijalnim moćima oružanih snaga (AFSPA).
Uprkos povremenim izmenama AFSPA-a, on i dalje ostaje na snazi u Džamuu i Kašmiru pod indijskom upravom.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk