Dugo željeni incident – napad na novinare za vrijeme protesta boraca

„Manja grupa boraca je počela da tuče mlađeg kolegu fotografa. Mi smo bili u blizini jer smo htjeli da snimimo inserte. Moram da kažem da me naš snimatelj Mirsad Bukvić fascinirao kada je prišao da pomogne tom mladiću. Žena koja je demobilisani borac s metalnom šipkom je nasrnula na tog mladića, a u Mirsinom pokušaju da ga spase, i sam je dobio udarac tom metalnom šipkom. Ovo je izmaklo kontroli. Ima nekoliko pijanih, nekoliko sumnjivih za koje niko ne zna ko su, a ratoborna gospođa koja koristi metalnu šipku inače boravi u šatorskom naselju pred zgradom u kojoj je prije bila smještena Vlada“, javila je novinarka Al Jazeere Nadina Maličbegović.

Ovo je epilog nedavnih protesta demobilisanih borca koji već dvije godine u Sarajevu pokušavaju izvojevati svoj prava. Protesti su redovna pojava u glavnom gradu, ali nije bilo fizičkih nasrtaja na novinare dosad. Identitet ženske osobe će se otkriti naknadno, radi se o Esmi Turulji, demobilisanoj borkinji i estradnoj pjevačici. Nije u potpunosti jasan motiv za ovaj napad.

Kolege i nekoliko političkih partija opozicije uputilo je podršku novinarima portala klix.ba i televizije Al Jazeera Balkan. Osobe koje su odgovorne za opkoljavanje i napad na novinare su uhapšene i procesuirane. Novinarska udruženja, Ured visokog predstavnika (OHR), OSCE, delegacija Evropske unije u BiH i mnoga druga udruženja i organizacije osudile su napade na novinarske ekipe, a podržale intervenciju policije. O napadu se oglasilo i Vijeće za štampu.

Nejasno je zbog čega su napadnuti novinari, jer su redovno pratili i izvještavali o protestima, te značajno doprinijeli da se glas boraca čuje. Istini za volju, ne može se tvrditi da iza napada stoje borci, jer se radi o nekoliko ljudi među dvije stotine demonstranata. Međutim, činjenica je da nedopustivi napad na novinare odmaže slici o borcima i na jedan dan empatija koju su imali zbog očigledne činjenice da vlast sprovodi teški oblik manipulacije ove socijalne kategorije u potpunosti je nestala i zamijenjena je salvom osuda.

Međutim, prijetnje koje su novinari portala klix.ba primili telefonski otvaraju sumnju da je pokušano da se borcima trajno nalijepi etiketa nasilnika. Naime, nije jasno zbog čega bi ijedan borac zvao redakciju i prijetio najpopularnijem portalu u državi, kada se taj portal nije odnosio negativno prema borcima, niti na bilo koji način imaju veze sa zahtjevima boraca koji su isključivo stvar odluka koje se donose u Parlamentu Federacije BiH i Domu naroda.

Dodatnu sumnju u odvojenost ovih incidenata donosi činjenica da je prijetnje uputilo lice, koje je potom locirano i uhapšeno, rođeno 1987. godine u Makedoniji i početak rata u BiH je dočekalo sa 5 godina. Institucije gonjenja u Bosne i Hercegovini, kao i obično, stvari rješavaju polovično i stvari ne razjašnjavaju, što je pri ovakvim osjetljivim situacijama od krucijalne važnosti.

Ključne stvari poput nalogodavca, veze sa kampom, umreženosti ovog lica sa ostalim ostale su nepoznanica. Tako samo ostaje utisak, što režimu itekako odgovara, kako su borci razuzdana i alkoholizirana grupa koja neselektivno napada novinare. Međutim, ukoliko bi se dokazalo da telefonska prijetnja nema veze sa predstavnicima boraca, pojavila bi se sumnja da je taj poziv naručen od strane vlasti.

S obzirom da sve ostaje samo špekulacija, fokus sa boračkih zahtjeva kratkoročno je zamijenjen ovim incidentom. Međutim, kroz nekoliko dana bori su blokirali saobračajnice na nekoliko mjesta u državi i sva pažnja ponovo je vraćena na proteste.

No, sva situacija povodom napada na novinare pokazala je da Sarajevo nije siguran grad za njih. Naime, još ranije u Sarajevu je napadnut kritičar režima Nedžad Latić. Napao ga je profesionalni bokser, a slučaj nije riješen. Potom je napadnut i profesor Enver Kazaz, iako ga je napao režimski urednik niskotiražnog magazina, slučaj je ostao nesankcionisan, a redakcija magazina je podržala nasilje. Novinar N1 televizije napadnut je u Širokom Brijegu.

Iz predočenog vidimo da je normalizacija nasilja u potpunosti uspjela u BiH, pa ni napad Esme Turulje ne treba posmatrati izolirano izvan konteksta potpune nezaštićenosti novinara. Isti slučaj podsjeća da će režim prije pokušati iskoristiti ovaj napad za politički odstrel boraca, nego rješavanje trajnog problema nezaštićenosti novinara. Odnos društva prema novinarima maćehinski, a nema prostora za optimizam.