Ponovo zaigrali na koncertu povodom 60 godina postojanja ansambla „Oro“; foto: Vanja KeserPonovo zaigrali na koncertu povodom 60 godina postojanja ansambla „Oro“; foto: Vanja KeserPonovo zaigrali na koncertu povodom 60 godina postojanja ansambla „Oro“; foto: Vanja Keser
Akademski folklorni ansambl “Oro” u Nišu postoji već 60 godina, a na koncertu kojim su proslavili veliki jubilej zaigrali su i veterani koji su prve korake napravili upravo u ovom ansamblu. Među njima je i 80-godišnji Ninoslav Stefanović kome je folklor značio veliko drugarstvo, putovanja i nezaboravna druženja.
Ninoslav Stefanović je 1954. godine kao srednjoškolac zaigrao kolo i igrao u nekoliko društava koja su tada postojala u Nišu. 5 godina kasnije je formiran “Oro” u kome je napravio prve prave korake i godinama je bio član ovog ansabla.
Smatra da za socijalizaciju nema bolje aktivnosti od folklora.
Druženje, druženje, druženje. Prijateljstvo, ako nije proba onda smo opet zajedno, vicevi, štosevi, mislim da nema bolje od toga – kaže Stefanović.
Sada ima skoro 80 godina i zaigrao je ponovo na koncertu kojim je “Oro” proslavio 60-godišnjicu. Tržišni inspektor u penziji podsetio se koraka, ali i uspomena sa putovanja koja su obeležila godine provedene u ansamblu.
Kada smo titovim avionom putovali u Norvešku i igrali dan i noć, to mi je jedno od najlepših sećanja, kao i Bugarska Veliko Trnovo. Moram da kažem i da je Oro učestvovao u prvom otvaranju granice između Jugoslavije i Bugarske kod Dimitrovgrada. To mi je takođe u lepom sećanju, svi su bili oduševljeni našim nastupom. Susret u Zagrebu gde su bili ljudi sa svih strana i tada smo izabrani za najbolji ansambl – neka su od njegovih omiljenih uspomena.
“Oru” su se 1968. godine priključili i Jovan Leposavić i Slobodanka Milovanović. Tada su bili studenti i odlučili su da zaigraju u ansamblu koji je već imao neki staž, a Leposavić se priseća da su tada uslovi bili loši.
Bile su jako loše prostorije i to nas je pratilo sve do 1980. godine. Imali smo probe po školama, mesnim zajednicama, dok nismo dobili prostorije ovde u Studentskom kulturnom centru u Banovini – dodaje Leposavić.
Folklor je zaigrao, priseća se, zbog naše muzike, igre i nošnje, a njegova prva partnerka, sada doktor u penziji Slobodanka Milovanović kaže da je počela zbog fakulteta koji je bio jako težak i igra joj je bila pauza od učenja.
Ja sam po prirodi dinamična i nisam mogla samo da sedim i učim. Kada sam čula za “Oro” došla sam i počela da igram. Ovde sam bila sve do udaje – priseća se.
Putovanja su ono što najviše pamte veterani, a napominju da je uvek bilo veselo i da su se često okupljale sve države Jugoslavije, nije bilo podela i iako različiti svi bi se zajedno hvatali u kolo.
Slobodanka pamti neke zanimljive trenutke sa smotri bratstva i jedinstva.
Bili smo smešteni u studentskom domu u Skoplju i svako je u dvorištu pevao i igrao uz svoju muziku. Komšije su se pobunile i oterali su nas u restoran i mi smo onako u onim haljinicama, bosi nastavili i igrali po betonu, ali nismo osećali hladnoću – priča Slobodanka.
Njeno omiljeno sećanje na brojne nastupe koje su imali širom Srbije i regiona ipak je vezano za Niš, kada su igrali pred poznatim etnomuzikologom i kada je “zaradila” individualni aplauz.
Igrali smo šestorke, a ja sam bila sa najkraćim nogama i najveće korake je trebalo da pružim i meni se oklizne opanak i ja napravim špagu na pozornici, ali sam istog trenutka ustala, uhvatila korak i nastavila da igram i dobila sam individualni aplauz – ističe.
Veterane među kojima su oni koji su pre 60 i 50 godina prve korake napravili u “Oru” pre 5 godina je Leposavić pokušao da okupi, ali kaže da je pred jubilej uspeo i nada se da će nastaviti da igraju povremeno zajedno.
Njih je za koncert u niškom Domu Vojske pripremala Marina Pašić koja je počela da igra 1975. godine, a pripremila je koreografiju naše stare gradske igre, pokojnog Dragoljuba Obradovića Čočeta.
Kaže da su veterani zainteresovani da nastave da igraju i u poznim godinama i da je plan da se posle mnogo godina ponovo uhvate u kolo.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Svaka cast