Za ime boga, sedimo, pričajmo
Žalosne priče o smrti kraljeva.
Jedni svrgnuti, drugi u ratu poginuli;
Ti duhovima svrgnutih mučeni,
Oni otrovani od žena, a neki
Ubijeni u snu; a svi mrtvi; jer
U šupljoj kruni smrtne glave kralja
Smrt ima dvor svoj. Tu sedi stara smrt,
Ruga se kraljevstvu, kezi raskoši,
Daje mu predaha da u kratkoj sceni
Kraljuje, straši, ubija pogledom,
Ispunjava ga taštom sujetom
Da je to telo naše – taj zid nam života –
Od tuča; a kad se zadovolji tim,
Probuši najzad malom čiodom
Zid njegovog zamka, i – zbogom, moj kralju!
Viljem Šekspir, Ričard drugi, Celokupna dela, knj. 5, BIGZ, Narodna knjiga, Nolit, Rad, Beograd, 1978, str. 54-55.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Sekspir forever!:) vizionar. Za tada, za sada, zauvek…Samo, tezak je on za citanje. Najgori djaci su ga obilazili u sirokom luku, ocigledno, ali ce nas nepovratno odvesti Ravno do dna.